Zanimaju vas supernamirnice, ali se pitate što jamči kvalitetu tih proizvoda? U pomoći su vam poznate oznake poput oznake ORGANIC koja jamči način proizvodnje koji poštuje okoliš ali i naše zdravlje. Ostali kriteriji također su bitni za odabir dobrog proizvoda, poput njegovog sastava, proizvođača ili dobavljača proizvoda, podrijetla itd. Ovaj vam vodič daje neke ključeve za najbolji odabir vaše superhrane.

Kriteriji kvalitete

Oznake i certifikati

Kvaliteta proizvoda bitan je kriterij izbora, a prisutnost određenih oznaka certificiranih od strane priznatih organizacija omogućuje jamstvo te kvalitete.

Najpoznatija je etiketa AB za Organska poljoprivreda, jamči odsutnost pesticida i sintetičkih kemijskih gnojiva u biljkama, ali također i iznad svega osigurava sljedivost proizvoda, vrlo važnu kada se proizvode na drugom kraju svijeta! Organska poljoprivreda je način proizvodnje koji kombinira optimalne ekološke prakse, poštovanje biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa i osiguranje visoke razine dobrobiti životinja. Stoga je sva naša superhrana iz organskog uzgoja, certificirana od strane Ecocert FR-BIO-01. Ecocert je tvrtka za kontrolu i certificiranje koju su odobrile javne vlasti, intervenira na terenu, nenajavljeno ili planirano, kako bi zajamčila usklađenost sa standardima specifičnim za ekološki uzgoj.

Logotip AB izdaje Ministarstvo poljoprivrede, poljoprivrede, prehrane i šumarstva Francuske. Na europskoj razini nalazimo da odEurosheet, koji ispunjava iste kriterije kao i AB logo.

Postoje i druge organske oznake kao što su oznaka Bio Cohérence, oznaka Bio Partenaire ili oznaka Nature et Progrès.

Kontrola kvalitete u laboratoriju

Važno je provjeravati kvalitetu naših proizvoda, stoga to podrazumijeva kontrolu kvalitete koja se provodi u specijaliziranim, certificiranim i akreditiranim laboratorijima, a koja ima za cilj provjeriti:

  • tHE organoleptičke karakteristike (boja, izgled, okus i miris)

  • tamo nutritivni sastav (količina nutrijenata koji čine hranu)

  • tHE onečišćenja (mikrobiologija, teški metali, pesticidi)

Svaki proizvod ima svoje karakteristike, zbog čega je svaka serija pakirana i pažljivo kontrolirana u skladu s dobrom proizvođačkom praksom (GMP) i ORGANIC certifikatom.

Informacije poput latinski naziv iliporijeklo proizvoda također su provjereni kako bi jamčili optimalnu kvalitetu i sljedivost proizvoda. Napominjemo da superhrana ostaje prirodan proizvod te stoga varira ovisno o podneblju, od jedne plantaže do druge, zbog čega sastav i organoleptička svojstva ponekad mogu ponešto varirati.

Podrijetlo i izbor dobavljača

Budući da kvaliteta proizvoda ovisi o sirovinama, rigorozno biramo svoje dobavljače. Uvijek je bolje obratiti se dobro identificiranom dobavljaču, proizvođaču ili distributeru s kojim možete uspostaviti odnos povjerenja.

Prednost će očito biti za europskih, pa čak i francuskih dobavljača i proizvođača u našem slučaju, bilo zbog kvalitete i regulatornih, lokalnih gospodarskih ili čak ekoloških aspekata. Naše sjemenke konoplje, na primjer, dolaze od preferiranog dobavljača iz Bretanje. Ostali proizvodi dolaze iz udaljenijih krajeva, poput Acai bobica iz Brazila ili Goji bobica iz Kine. Doista, često je u njihovoj izvornoj zemlji ta hrana najbogatija blagodatima, iako se za određene biljke uzgoj može razviti drugdje.

Stoga smo tijekom procesa odabira nastojali poštivati ​​regiju u kojoj su proizvodi uzgojeni kako bismo iskoristili sve njihove prednosti i promicati održivu i ekološki odgovornu proizvodnju. Za svaki odabrani proizvod osiguran je nadzor i sljedivost materijala kako bi se zajamčila najbolja kvaliteta.

Označavanje superhrane i obvezni podaci

Superhrana podliježe propisima o hrani i stoga potpada pod Uredbu (EU) br. 1169/2011 poznatu kao INCO (informacije za potrošače) Europskog parlamenta i Vijeća. Obavezne indikacije za označavanje superhrane su sljedeće:

  • tamo prodajno ime, na primjer “Oljuštene sjemenke konoplje”.

  • tamo puni popis sastojaka uključeni u sastav proizvoda. Oni se općenito navode silaznim redoslijedom kao što je slučaj s kozmetičkim proizvodima na primjer. Treba spomenuti i alergene.

  • tamo nutritivna deklaracija s energetskom vrijednošću, količinom masti, zasićenih masnih kiselina, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli.

  • tamo neto količina proizvoda po volumenu ili masi moraju biti navedeni na etiketi.

  • tamo minimalni rok trajanja kao i uvjeti čuvanja i skladištenja treba specificirati.

  • upute za uporabu ili korištenje savjeta omogućujući odgovarajuću upotrebu proizvoda.

  • ako posebne mjere opreza treba uzeti, moraju se spomenuti.

  • formalniji kriteriji kao što su broj serije, kontakt podaci od tvorac, njegovo ime i adresa moraju biti navedeni u svrhu sljedivosti.

Prehrambene i zdravstvene tvrdnje

Superhrana ne bi trebala tvrditi da sprječava ili liječi bolesti. Međutim, sasvim je moguće staviti poruke na te proizvode: poznate optužbe! Ovo su neobvezne poruke koje sugeriraju da proizvod ima određena svojstva. Njegova svojstva opravdavaju se definiranim udjelom pojedinog nutrijenta u hrani. U Uredbi EZ 1924/2006 postoje dvije vrste tvrdnji, prehrambene tvrdnje i zdravstvene tvrdnje.

  • Prehrambene tvrdnje : ovo je svaka tvrdnja koja navodi, sugerira ili implicira da hrana ima korisna nutritivna svojstva zahvaljujući energiji (kalorijskoj vrijednosti) i/ili hranjivim tvarima koje daje ili ne. Prevode se kvantitativnim deklaracijama, na primjer "bogat željezom", "izvor proteina" ili usporednim tvrdnjama "malo soli".

  • Zdravstvene tvrdnje : odgovaraju izjavama koje potvrđuju, sugeriraju ili impliciraju odnos između proizvoda i zdravlja. Na primjer, nalazimo tvrdnje koje spominju ulogu hranjivih tvari u rastu, psihološkim ili bihevioralnim funkcijama ili čak osjećaju gladi ili sitosti. Postoje i zdravstvene tvrdnje koje se odnose na smanjenje rizika od bolesti ili koje se odnose na razvoj djeteta. Na primjer, možete pronaći ovo spominjanje "Vitamin E pomaže u zaštiti stanica od oksidativnog stresa svojim antioksidativnim djelovanjem" ili "EPA i DHA pomažu u održavanju normalne i uravnotežene srčane aktivnosti".

Stanja superhrane i konzervacije

Danas smo svjesni da se mnoga hrana koja se nalazi na policama naših supermarketa podvrgava tretmanu, rafiniranju i drugim transformacijama. Prerađena hrana prije svega rezultat je masovne industrijalizacije naših poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. To ima prednost u smanjenju troškova proizvoda, smanjenju vremena pripreme u našim kuhinjama, pa čak i dopuštanju raznolikog izbora. Međutim, ova prerađena hrana, koja čini preveliki dio naše prehrane, ima i mnoge nedostatke. Pod prerađenom hranom mislimo na jednostavne proizvode kojima je dodana sol, šećer, ulje ili druge kulinarske tvari kao što su konzervirana hrana, šunka, sirevi itd. Da ne spominjemo ultra-prerađenu hranu koja također objedinjuje velik broj aditiva i drugih sastojci bez ikakve nutritivne koristi. Njihovi se nedostaci stoga čine sasvim očitima, posebice s gledišta našeg zdravlja...

Država superhrane

To nas dakle vraća na temeljne stvari, jesti hranu što bližu prirodi, naime neprerađena ili minimalno prerađena hrana dobiven izravno iz biljaka ili životinja, dakle 100% prirodan. Među njima nalazimo našu poznatu superhranu. I iz te iste perspektive, važno je usredotočiti se na proizvode koji su što je moguće siroviji jer u tom stanju oni ostaju maksimum njihovog nutritivnog bogatstva. Poznati vitamini, minerali, enzimi, bjelančevine ili druge hranjive tvari mogu izgubiti veliki dio svoje hranjive vrijednosti pod utjecajem određenih toplinskih ili kemijskih tretmana.

Stoga tijekom procesa sušenja, dehidracije ili sušenja smrzavanjem, superhrana nije prošla bez toplinske obrade iznad 42°C. Ovo spominjanje je važno jer se smatra da iznad 42°C većina hranjivih tvari počinje propadati zbog topline i stoga gube svoje prehrambene prednosti.

Procesi konzerviranja

Tamo dehidracija i sušenje sastoji se od djelomičnog ili potpunog uklanjanja vode sadržane u hrani. Mikrobiološki rizik je time značajno smanjen i većina kemijskih ili enzimskih reakcija propadanja je usporena. Ove tehnike stoga omogućuju a bolje čuvanje hrane. Suho voće ima posebnost bića mnogo više koncentriran u hranjivim tvarima, tako možemo pronaći do 3 do 5 puta više kalorija, ugljikohidrata ili minerala nego u svježem voću.

Tamo sušenje smrzavanjem je proces dehidracije koji se sastoji od uklanjanja vode iz hrane, korištenjem vrlo niske temperature (-20°C) i vakuuma. Postupak zadržava okus, svježinu i boju netaknutima. Omogućuje da se čuvaju 80% vitamina i enzima, uglavnom karoten, antocijani i vitamin C. Ova tehnika je rezervirana za namirnice visoke dodane vrijednosti kao što su acai ili acerola na primjer.

Za očuvanje organoleptičkih i nutritivnih svojstava superhrane važno ju je čuvati na hladnom, suhom i zaštićenom od svjetlosti mjestu.

Je li vam ovaj članak bio od pomoći?

  

Prosječna ocjena: 4.9 ( 23 glasova)

Bibliografija

Objavljivanje: Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91

Objavljivanje: Uredba Komisije (EZ) br. 889/2008 od 5. rujna 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 834/2008 u pogledu ekološke proizvodnje, označavanja i kontrole

Web stranica: DGCCRF - Službeni znakovi kvalitete. https://www.economie.gouv.fr/dgccrf/Publications/Vie-pratique/Fiches-pratiques/Signe-de-qualite

Web stranica: Nacionalni institut za podrijetlo i kvalitetu, INAO - Organska poljoprivreda. https://www.inao.gouv.fr/Les-signes-officiels-de-la-qualite-et-de-l-origine-SIQO/Agriculture-Biologique